Atrijska fibrilacija i mijenjanje životnih navika

Atrijska fibrilacija i mijenjanje životnih navika

Atrijska fibrilacija

Atrijska fibrilacija (AF), najčešća trajna srčana aritmija u općoj populaciji, povezana je sa značajnim morbiditetom, mortalitetom i korištenjem zdravstvene zaštite¹. Može se javiti u svakoj životnoj dobi, no njena pojavnost ipak raste u starijoj populaciji.

U Framingham Heart Study, (najdužoj prospektivnoj studiji koja istražuje rizike za kardiovaskularne bolesti) pokazano je da rizik za nastanak AF ima jedan od četiri muškarca odnosno jedna od četiri žene životne dobi 40 godina i više².

Liječenje AF uključuje kontrolu srčanog ritma i frekvencije te prevenciju tromboembolije i smanjenje rizika za moždani udar.

Atrijska fibrilacija i moždani udar

Atrijska fibrilacija je čest i dobro utvrđen čimbenik rizika za ishemijski moždani udar, sistemsku tromboemboliju (TE) i tranzitornu ishemijsku ataku (TIA)³. Smatra se da AF oko pet puta povećava rizik za moždani udar. 

Klinički značaj moždanog udara povezanog s AF veći je od onog kod moždanih udara drugih etiologija jer se povezuje s trajnim i težim hendikepom, većom stopom smrtnosti, povećanim troškom za zdravstvo i većom incidencijom recidiva moždanog udara unutar godine dana⁴.

Veliki su koraci postignuti u strategijama prevencije moždanog udara i kontrole ritma, no smanjenje incidencije AF usporeno je sve većom incidencijom i prevalencijom čimbenika rizika za AF. Promjenjivi čimbenici načina života toliko su važni da je Američko udruženje za srce (AHA) nedavno objavilo znanstvenu izjavu u kojoj sažima najnovija istraživanja o ovoj temi.

U članku Američkog kardiološkog društva (American Heart Association) navodi se da su čimbenici poput: pretilosti, fizičke neaktivnosti, loše prehrane, pušenja, prekomjernog unosa alkohola, hipertenzije, apneje u spavanju i dijabetesa, glavni "tihi krivci" koji stvaraju pogodno tlo za razvoj AF-a¹.

Srećom, mnogi od ovih pokretača AF-a potencijalno su reverzibilni, a novi dokazi podupiru da rješavanje ovih promjenjivih rizika može biti učinkovito za primarnu i sekundarnu prevenciju AF-a. 

Strukturirani, protokolom vođen multidisciplinarni pristup za integriranje upravljanja načinom života i čimbenicima rizika kao sastavnog dijela upravljanja AF-om može pomoći u prevenciji i liječenju AF-a.

Atrijska fibrilacija i promjena načina života

Nedavno je nekoliko studija izvijestilo o pozitivnom utjecaju promjena načina života usmjerenih na gubitak težine, tjelesnu aktivnost i modifikaciju čimbenika rizika na smanjenje opterećenja atrijskom fibrilacijom (eng. AF burden)¹.

Ciljane promjene načina života predstavljaju nefarmakološku strategiju kojoj je cilj prevencija, usporiti napredak bolesti, smanjiti učestalost bolesti kao i podrška liječenju. Arterijska hipertenzija predstavlja vodeći modificirajući čimbenik rizika.

Atrijska fibrilacija i hipertenzija

Prema podacima epidemioloških i kliničkih ispitivanja, AF i hipertenzija dijele zajedničke čimbenike rizika. Loše kontrolirani krvni tlak povezan je s povišenim rizikom od AF, stoga hipertenzija predstavlja najveći pripisivi rizik za razvoj AF. Studije podržavaju kontrolu krvnog tlaka kao strategiju za smanjenje rizika od moždanog udara u bolesnika s AF, dok pojedini podaci sugeriraju da je produljena izloženost prehipertenziji povezana s povećanim rizikom od AF¹.

Redovite provjere krvnog tlaka, uz praćenje srčanog ritma s jednokanalnim EKG-om pomoć su u prevenciji i ranom otkrivanja te kontroli AF.

AF i tjelesna aktivnost / pretilost

Tjelesna neaktivnost i pretilost ne samo da doprinose opterećenju AF kroz svoju povezanost s utvrđenim čimbenicima rizika za AF, već postoji sve više dokaza da neaktivnost i pretilost predstavlja neovisni čimbenik rizika za AF.

Trenutne preporuke za vježbanje su:

• vježbe umjerenog intenziteta od 150 min/tjedno 
• aerobne vježbe umjerenog intenziteta ili 75 min/tjedno aerobne vježbe visokog intenziteta
   

Tjelesna aktivnost može pomoći u smanjenju rizika od atrijske fibrilacije uzrokovane pretilošću.

Vježbe trebaju biti prilagođene ovisno o zdravstvenom stanju i mogućnostima. Najbolje je savjetovati se s liječnikom, zdravstvenim djelatnikom o mogućim aktivnostima vježbanja prilagođeno zdravstvenom stanju i mogućnostima.

Nekoliko opservacijskih studija primijetilo je impresivan utjecaj gubitka težine na opterećenje atrija. Za pacijente s prekomjernom težinom ili pretilošću s AF, podaci sugeriraju smanjenje težine od najmanje 10 % kako bi se utjecalo na smanjenje opterećenja AF. 

Poticanje povećane umjerene tjelesne aktivnosti može pomoći u prevenciji i liječenju AF te je u skladu sa savjetima za opće kardiovaskularno zdravlje. Iako je umjerena tjelovježba korisna, ekstremne razine tjelovježbe mogu biti povezane s većim rizikom od AF ¹.

Atrijska fibrilacija i poremećaj disanja tijekom spavanja

Opstruktivna apneja u snu najčešći je oblik poremećaja disanja tijekom spavanja. To je važan zdravstveni problem s rastućom globalnom prevalencijom procijenjenom na gotovo milijardu, te je snažno povezan s kardiovaskularnim bolestima.

Iako povezanost između poremećaja disanja tijekom spavanja i AF-om može biti djelomično uzrokovana zajedničkim čimbenicima rizika poput starenja, muškog spola, pretilosti, hipertenzije i zatajenja srca, nedavna meta-analiza pokazala je dva puta veći rizik od AF-e među pacijentima s opstruktivnom apnejom u snu. Iako postoji malo randomiziranih ispitivanja, trenutni dokazi upućuju na to da liječenje poremećaja disanja tijekom spavanja kod pacijenata s AF-om dovodi do boljih ishoda. 

Budući da liječenje poremećaja disanja tijekom spavanja može poboljšati opterećenje AF, probir i liječenje istodobnog poremećaja disanja tijekom spavanja važne su komponente promjene načina života za pacijente s AF¹.

Literatura:

1.Chung MK, Eckhardt LL, Chen LY, Ahmed HM, Gopinathannair R, Joglar JA, et al. Lifestyle and Risk Factor Modification for Reduction of Atrial Fibrillation: A Scientific Statement From the American Heart Association. Circulation. 2020 Apr 21;141(16):E750 E772. doi:10.1161/CIR.0000000000000748.

2.Kannel WB, Abbott RD, Savage DD, McNamara PM. Epidemiologic features of atrialfibrillation: the Framingham study. N Engl J Med. 1982;306:1018-1022.

3.Wolf PA , Abbott RD , Kannel WB . Atrial fibrillation as an independent risk factor for stroke: the Framingham study. Stroke 1991;22:983–8.

4. Saveliena I, Camm AJ. Atrial fibrillation – all change! Clin Med. 2007;7:374-379.

5.Hindricks G, Potpara T, Dagres N, Arbelo E, Bax JJ, Blomström-Lundqvist C, et al. 2020 ESC Guidelines for the diagnosis and management of atrial fibrillation developed in collaboration with the European Association for Cardio-Thoracic Surgery (EACTS). Eur Heart J. 2021;42(5):373–498.

Informacije dostupne na službenoj web-stranici  Mijenjam navike, podnaslov „Novosti“,  nisu zamjena za stručani medicinski savjet ili njegu. Preporučuje se savjetovanje s liječnikom ukoliko imate zdravstvenih problema ili pitanja.